Dok sa verande svoje
Gledamo pejsaže magične boje
I brda koja se stapaju jedna u druga
Čak i najteža ovde odlazi tuga.
Platan
Kao da je od zlata satkan
Na njemu nalazimo svoj mir
Ovo je definitivno pravi odabir.
Ušuškani pored kamina
Sobom se širi romantična toplina
Čak i kada su najhladniji dani
Na Platanu i oni su bajni.
Sve je tako bajkovito i slatko
Šteta što smo ovde tako kratko
Al` dolazićemo ponovo i još
Da nam život ne postane loš.
Ušuškani pored kamina,
Boris i Martina
Rakovačka pećina Fruska Gora
Ovo je kop iz kog je (davno) vađen kamen, verovatno za izgradnju manastira. Dvorana je visoka oko 3-4 m, ulaz je širok nekoliko desetina metara, i isto toliko se prostire u dubinu. Nalazi se na kosom terenu. Svod drže kameni 'stubovi', ostavljeni prilikom kopanja. Na mnogim mestima su vidljivi tragovi kamenih blokova koji su odatle vađeni
Rakovačka „pećina“ – stari kamenolom Beli Majdan nalazi se pored manastira Rakovac (koji je i napravljen od tog kamena). Dosta je lako pronaći pećinu – čak možete i da se uputite i bez GPS – markirane su bandere . Mi smo je pronašli po snegu, pitanje je da li možete da pratite naše tragove :).
Pećina je uređena, ima stepenice i potporne stubove, tako da se možete osećati sigurno u njoj :).
Kruži legenda da se u njoj krije i živi pećinski čovek Veliki Sremac Baća, čak su snimljene i neke reportaže o njemu, ali nema pouzdanih dokaza da ga je neko video (više o njemu Veliki sremac Baća). Ako ga vi vidite, obavezno ga fotografišite :).
Iako su staze na Fruškoj gori manje više poznate i markirane uvek se nadje ponešto što je manje poznato. Ovaj tekst je nastao za vreme masovne akcije Osmomartovski susret planinara Srbije. Želeći da izbegnemo veliku gužvu odlučili smo da iz centra Vrdnika krenemo stazom pored fudbalskog igrališta ka Vrdničkoj kuli. Posle obilaska kule nastavili smo ka asfaltnom putu odakle se kreće ka Brankovcu prateći žuto-plavu markaciju. Njome se stiže do vrha Gradac. Ubrzo se napušta ova markacija i staza nastavlja ka selu Rakovac gde smo posetili manastir. Zatim smo prateći markacije stigli do Rakovačke pećine o kojoj se tih dana dosta govorilo.